Miroslav Krleža

Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječansvo već deset tisuća godina ne radi drugo nego govori. Štampati? Kome? Dokazivati? Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se čovjek može spasiti? U istini? A istina, što je istina…

Miroslav Krleža

36

Đavolski je mračno na ovoj našoj mrtvoj straži pameti ljudske.

Miroslav Krleža

14

Opijamo se nerazgovijetnim i glupim riječima.

Miroslav Krleža

37

Umjetnošću čovjek mjeri vrijednost svojih nazora o svijetu i o zbivanju. S njom se čovjek miče tminama i fosforescira na mračnom dnu stvarnosti, osvjetljavajući svoju tamnu stazu njenim sjajem, kao magičnim sumpornim okom, i tako se miče između zvijezda i tako živi.

Miroslav Krleža

22

Čovjek treba da je svjestan da je potpuno sam u ovoj zvjezdanoj prašini i da nad njim nema nikoga.

Miroslav Krleža

39

Nema velikih i malih naroda, nema velikih i malih jezika. Veliki i mali jezici vrijede upravo onoliko koliko iza tih jezika stoji ili u njihovo ime progovara gomila dobro naoružanih noževa.

Miroslav Krleža

15

Sve što je javno štampano treba biti i javno kritizirano.

Miroslav Krleža

26

Protiv paklene stvarnosti bori se u čovjeku njegova vlastita pamet.

Miroslav Krleža

29

Borba perom spada u najveća junaštva.

Miroslav Krleža

30

Negacija može biti oblik prihvaćanja svijeta.

Miroslav Krleža

35

Pokvaren ukus uvijek je pouzdanim dokazom da pod stepenicama takvih trulih civilizacija trune nečije truplo. Truplo nekih principa i životnih ideja, truplo gnjilih pogleda na svijet i nezdravih međuljudskih odnosa.

Miroslav Krleža

18

Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.

Miroslav Krleža

31

Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.

Miroslav Krleža

39

Sloboda je cilj, apstrakcija koja vrijedi samo dok se akcija upravlja spram nje. Kad bismo je se domogli, ubila bi nas dosada.

Miroslav Krleža

12

Osim svoje lične monomanije pjesnik ne treba da poznaje mad sobom ni u sebi nikakav drugi kriterij.

Miroslav Krleža

7

Vrijeme teče oko nas i kroz nas, teče s nama usporedno a ipak mi otječemo u njemu.

Miroslav Krleža

32

Fraza pretvara ljudsku riječ u ispravnost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa kreveljenja u krivom trenutku i na krivom mjestu. Tajanstvena snaga kobne fraze o svetim stvarima domovine, Boga, uvjerenja ali i principa, jedno od najmračnijih historijskih stašila.

Miroslav Krleža

5

Sva prava pridržana. © 2018.