Spontane poslovice

Rebus sic stantibus.

Dok stvari tako stoje.

Tko se tuđemu zlu veseli, neka se svomu nada.

Tko pita, ne skita.

Hvaliti svoje dijete znači hvaliti sebe; kuditi svojega oca znači sramotiti sebe.

Ne možeš imati i ovce i novce.

Pobledio ko slepačka tikvica.

Djeca siju prosu, al’ ne nose k nosu.

Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača.

Bez alata ni zanata.

Gde su same strasti, ništ’ nemore hrasti.

Ako nije pravi vrač, a ono je bar pogađao.

Okolo kere, pa na mala vrata!

Djeca dobiju udarce koji su njihovi roditelji zaslužili.

Ama et fac, quod vis.

Voli i radi što želiš.

Kovač zato klešte ima, da ruke neopeče.

Jedna šteta, sto grehah.

Pokornu glavu sablja ne siječe.

Bolje ikad, nego nikad.

Koji uzme ženu rad blaga, nameri se na vraga.

Posluh je otac krepostima, a neposluh svim zločinima.

Iuventus-ventus.

Mladost-ludost.

Stoji mu ko magaretu sedlo.

Zbog sirota sunce grije.

Tko de svem svetu pogaču namesit?

Želiš li koga upoznati, pogledaj s kime se druži.

Cum sapienti viro libenter diserimus.

S pametnim čovjekom rado diskutiramo.

Ako želiš prijeći rijeku, najprije moraš sagraditi most.

Bio u Rima, a nije Pape vidio.

Žalost i tuga, otrovna kuga.

Od sve krađe na Božid ni mesa.

Condicio sine qua non.

Nezaobilazan uvjet.

Medicus curat, natura sanat.

Liječnik liječi, priroda ozdravlja.

Napali, kao na belu vranu.

I brojene ovce kurjak kolje, a kamo li nebrojene.

U doba mira ne zaboravljaj na opasnost.

Gdje je mnogo riječi, malo je stvora.